Balkanski vuk/pas u folklorističkim interpretacijama u mitologiji prirode N. Nodila preko T. R. Đorđevića do Lj. Radenkovića i P. Plasa

Фолклористика 10/1 (2025): 35–51
Аутор: Suzana Marjanić
Tekst:

Interpretativna vremenska lenta (ne nužno u kronološkom slijedu) izlaže imaginarij o „balkanskom“ vuku/psu u južnoslavenskim običajima i vjerovanjima od Natka Nodila preko Tihomira R. Đorđevića i Ljubinka Radenkovića sve do suvremenih kulturnoanimalističkih istraživanja Pietera Plasa (autor integrira etnolingvističke i etnopoetičke pristupe), i to kontekstualno vezano uz ostale Slavene i indoeuropsku komparativnu mitologiju u okviru arhetipske fobije od vuka/psa (lupofobija, kinofobija). Dok se Nodilo oslanja na interpretaciju mitologije prirode Angela de Gubernatisa, Tihomir R. Đorđević prati etnografski materijal Južnih Slavena (što se tiče Hrvatske pomno je, među ostalim, istražio zapise o vuku/psu u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena), a Ljubinko Radenković semiotički promatra vuka/psa u simbolici svijeta Južnih Slavena, gdje zamjećuje da su čovjeku od domaćih životinja najbliži konj, ovca, krava i vol, a zatim slijede bik, koza, magarac, kokoš, svinja, pas i mačka. Tzv. divlje životinje raspoređene su u odnosu na boga-pastira (božji pastir) – njemu je najbliži medvjed, a najdalji vuk.

Ključne reči: vuk, pas, strah, folklorističke interpretacije, južnoslavenski običaji i vjerovanja.