Etimološka analiza riječi ‘vuk’ i ‘pas’ u oprjeci „divlje“: „pitomo“ i „dalje“: „bliže“ u okviru vukovih napada na stoku u indoeuropskim jezicima, s naglaskom na hrvatski jezik

Фолклористика 10/1 (2025): 53–73
Аутор: Luka Velić
Tekst:

U radu govorimo o razvitku praindoeuropskih riječi za vuka i psa u indoeuropskim jezicima. Nakon kratka pregleda radova o razvitku i zamjenama naslijeđenoga praindoeuropskoga leksika, relativna se stabilnost riječi za vuka, dotično da se ta riječ uglavnom čuva u indoeuropskim jezicima, naprama riječi za psa, koja se ponekad zamjenjuje mlađim riječima, premda je i ona većinom očuvana u indoeuropskim jezicima, gledaju u analizi u okviru dihotomija „divlje“ : „pitomo“ i „dalje“ : „bliže“. U njima prve su dvije sastavnice („divlje“ i „dalje“) pridane vuku, tj. riječi ‘vuk’, dočim su druge dvije sastavnice („pitomo“ i „bliže“) pridane psu, odnosno riječi ‘pas’. Pokušat ćemo vidjeti odražava li razmjerna stabilnost praindoeuropske riječi za vuka u indoeuropskim jezicima činjenicu da je vuk leksički uistinu predočen kao divlji i dalji, kao i to, je li zamjenama praindoeuropske riječi za psa u nekim indoeuropskim jezicima pas viđen kao pitom i blizak čovjeku, što se ima slagati s tako ustanovljenim dihotomijama. Da bi bilo moguće donijeti takav zaključak, par ‘vuk’ : ‘pas’ uspoređujemo sa srodnim parovima ‘vepar’ : ‘svinja’ i ‘tur’ : ‘bik’ unutar praindoeuropskoga leksičkoga korpusa.

Ključne reči: etimologija, praindoeuropski ‘vuk’ i ‘pas’, indoeuropski prajezik, indoeuropski jezici, leksičko čuvanje i zamjena, dihotomije „divlje“ : „pitomo“ i „dalje“ : „bliže“.